Program promicanja tolerancije kod djece
Edu mapa poštujemo različitosti
Edu mapa poštujemo različitosti
Edu mapa je didaktički materijal sa znanstvenom potporom za rad u nastavi i odgojnim skupinama, a namijenjena je nastavnicima, odgojiteljima i djeci od 3 do 10 godina te njihovim roditeljima.
Uvažavanje različitosti, promicanje tolerancije i altruizma kao vrhunskih ljudskih vrijednosti. Senzibilizacija najmlađih za probleme i potrebe osoba s invaliditetom.
Uz ovaj materijal ćete s djecom provoditi radionice, igrati igre i praviti igrokaze. Proučiti ćete međusobne razlike, pomoći djeci kod integracije u grupu i raditi na prihvaćanju i povezivanju.
Radionice i aktivnosti su podrobno opisane u priručniku koji je zamišljen kao niz uputa za vođenje radionica, a sadrži i igre, igrokaze te dodatne materijale - popis preporučenih slikovnica i sl. Iako su aktivnosti koje se provode u jednoj radionici predviđene za jednokratni susret, sugestijama i predlaganjem dodatnih aktivnosti želimo potaknuti odgojitelje na kreativnu upotrebu materijala u dužem vremenskom periodu.
Učimo prepoznavati i prihvaćati različitosti.
Upute za rad i razgovor s roditeljima.
Zanimljive igre 5-15 minuta za vježbu s djecom.
Dodatna razrada tema kroz formu igrokaza.
Kartice s različitim primjerima?
Praktični primjeri iz života.
Nadopuna radionica kroz dodatne aktivnosti i literaturu.
Evaluacija rada kroz predloške evaluacijskih listića.
Naše razumijevanje različitosti je društveno konstruirano. Djeca usvajaju stavove i kulturalne norme pod utjecajem kulture u kojoj su odgojena (Gollnick i Chinn, 2002.; prema Maričić, 2009). Jedna od prvih razlika s kojom se djeca susreću su djeca s posebnim potrebama i/ili invaliditetom. Važno je istaknuti da su odgojitelji i učitelji u odličnoj poziciji olakšati proces prihvaćanja djece s posebnim potrebama u vrtićima i školama (Gollnick & Chinn, 2002; prema Nikolaraizi, 2005).
Najznačajniji način na koji dijete uči predrasude je kroz modeliranje, odnosno učenje ponašanja kroz promatranje i imitaciju najznačajnih ljudi ili članova svoje obitelji. Ako se oni ponašaju tako da prihvaćaju sebe i druge, veća je vjerojatnost da će se na isti način ponašati i djeca. Dijete će vjerojatnije slijediti model ponašanja roditelja s kojim ima topao afektivan odnos, a takav način učenja će biti najznačajniji za djecu mlađu od sedam godina (Bergen, 2001).
Tema radionice je uočavanje i prepoznavanje različitosti među obiteljima. Igrom i veselom bojankom potiče se razgovor o obiteljima. Uspoređivanjem različitih obitelji uočavaju razlike na neosuđujući način.
Uspoređujući malu jednoroditeljsku obitelj i veliku obitelj s puno članova djeci želimo poslati pozitivnu poruku kako su sve te obitelji u redu. Ne postoji pravilo kako treba izgledati „prava“ obitelj. Sve su prave i jednako važne. (Maleš D., Milanović M., Stričević L., 2003.) Ovom radionicom možete pomoći djeci koja žive samo s jednim roditeljem, djeci rastavljenih roditelja, djeci koja se iz bilo kojeg razloga osjećaju loše jer njihova obitelj nije kao većina drugih obitelji.
Radionica se može izvoditi obilježavajući Međunarodni dan obitelji.
U ovoj radionici djecu podučavamo kroz njima najprihvatljiviji oblik- kroz IGRU! Uz pomoć ilustriranih didaktičkih kartica upoznaju se s djecom drugačijeg porijekla, vjere, izgleda, interesa. Odašiljemo poruku kako sve razlike, pa čak i nepoznavanje jezika nisu prepreke zajedničkom druženju i igranju.
Cilj radionice je stvaranje pozitivne slike o sebi, drugima i pozitivnog okruženja u kojem se nitko neće osjećati loše zbog svog fizičkog izgleda ili drugih razlika.
Odgojitelji koji su pilotirali program tvrde kako je ova radionica vrlo korisna za rad u skupinama u kojima postoji dijete s invaliditetom.
Djeca se upoznaju s mnogim pojmovima vezanih za invaliditet. Naučit će kako pomoći slijepoj osobi, kako ju pravilno voditi, što je brajica, što su pomagala i mnoge druge korisne stvari.
Uz pomoć didaktičkih ilustriranih kartica i kartica s fotografijama Paraolimpijaca promoviramo uspješne sportaše osobe s invaliditetom. Upoznavanje umjetnika koji slika nogama, odašiljemo djeci pozitivnu poruku kako se sve može postići strpljenjem, vježbom i radom.
Na prijedlog mnogih odgojitelja s kojima smo radili na pilotiranju projekta odlučili smo se i za radionicu s roditeljima. I odrasli se suočavaju s raznim predrasudama bili oni svjesni njih ili ne.
Kroz jednostavnu radionicu odgojitelji predstavljaju program Edu mape roditeljima te su oni otvoreniji prema programu koje prolazi njihovo dijete. Ujedno, radionicom postižemo cilj osvještavanja predrasuda kod roditelja te prihvaćanje i razumijevanje vlastitih stavova.
Edu mapa Poštujemo različitosti vrijedan je didaktički materijal koji pomaže odgojiteljima i učiteljima u promicanju humanističkih vrijednosti poštivanja različitosti koje su također dio Konvencije o pravima djeteta. Osvještavanje djece da smo po mnogo čemu slični i različiti važan je temelj za razvijanje i njegovanje uvažavanja i prihvaćanja ravnopravnog dostojanstva svih ljudi. Sva djeca i odrasli imaju potrebu da ih se uvažava kao osobe bez obzira na spol, rasu, vjeroispovijest, obrazovanje i okolnosti u kojima žive. Ove spoznaje bitan su uvjet borbe protiv predrasuda. Što su različitosti među pojedincima rijeđe i neobičnije to je i nepovjerenje prema njima veće. Tako naprimjer u susretu s osobama s invaliditetom, djeca mogu osjetiti nelagodu i zbunjenost pa zbog neznanja reagirati neprimjereno. Sve su ovo teme edu mape Poštujemo različitosti. Branka Starc, prof.
Poštovani,
Vaše radionice u dj.vrtiću u Otočcu ostavile su jak dojam na djecu polaznike. Moja Majda (a čula sam komentare i ostale djece) je s velikim oduševljenjem prepričavala što su radili te kako su oni doživjeli različita ograničenja osoba s invaliditetom. Majdina mama
Podržavam vaš rad i vaš trud. Mislim da bi radionice trebalo češće provoditi tijekom godine, a u rad uključivati i roditelje. Djecu radionice vesele i rado u njima sudjeluju. Odgojiteljica
Svjestan svojih različitosti u tijelu, koje ne moraju odmah značiti i nedostatak, tj. hendikep, za svaku vlastitu različitost sam tražio rješenja i prilagodbe kako bih mogao djelovati i živjeti potpuno jednako kao i svi drugi. Stjepan Perković, slikar s invaliditetom
