Edukacija iz prve ruke - tri tete iz sretnog vrtića
Odgoj i obrazovanje u sustavu ranog i predškolskog odgoja izravno utječe na usvajanje znanja, stavova, vrijednosti i ponašanja koja su važna za izgradnju ličnosti, koja će uživati i poštivati temeljna ljudska prava.
Djeca s posebnim potrebama imaju sva prava kao i ostala djeca, ali zahtijevaju i posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška odraslih. Uz ostvarivanje općih ciljeva, zadaća i načela te sadržaja programa valja ostvarivati i specifične zadaće te u odgojno-obrazovnom radu primjenjivati metode za ublažavanje ili otklanjanje nepovoljnih činitelja razvoja.
U našem vrtiću prihvaćena je praksa uključivanja djece s teškoćama u razvoju u redovne programe, što se pokazalo izrazito dobro za sve sudionike u vrtiću.
Djeca koja svakodnevno ulaze u našu skupinu, postaju dio naših života i svakodnevice, nerijetko obilježe i dotaknu i svu ostalu djecu. Naime, mnogi od njih se prvi put susreću s djecom koja su drugačija od njih , koja maju poteškoća…tako je bilo i u našoj skupini više puta…
Iako tako maleni bez predrasuda većina djece uopće ne primjećuje tu razliku….
Ali, bila je jedna djevojčica koja nije mogla prihvatiti i vrlo je teško prihvaćala i proživljavala svačiju i najmanju ozljedu. Kulminiralo je u dječjoj igraonici gdje se susrela sa dječakom bez šake. Na što su nas upozorili roditelji…
U tom periodu započinjala je i nova pedagoška godina , i novi upisi i dolazak novog prijatelja sa cerebralnom paralizom i rekonstrukciji našeg postojećeg vrtića.
Dječak potpuno drugačiji od njezinog viđenja dotad. Uslijedila je dobra i kvalitetna priprema ponajprije odgajatelja a zatim i same skupine djece.(dječak je započeo ped god.u krajem 10 mj) Dobra suradnja s općinom( mi smo područni vrtić),dječjeg vrtića i različitih stručnjaka koji osiguravaju sredstva za kvalitetniji život djece s teškoćama u razvoju rezultiralo je stvaranjem prostornih uvjeta prilagođenih djeci s teškoćama. Kao što su rampa za ulaz u zgradu, zgrada bez pragova, wc,… Rampa je postala i glavni pokretač svih dječjih pitanja, razmišljanja i znatiželja ali i cjelokupnog projekta.
Pripremale smo čitav niz aktivnosti kako bi djeci približili dolazak novog prijatelja u skupinu. U tome nam je uveliko pomogla Vaša EDU mapa koju ovim putem pohvaljujemo i zahvaljujemo što ste nam omogućili jedan tako kvalitetan materijal koji će uveliko pomoći svim odgajateljima u njihovom radu. Mi smo vašu EDU mapu upotpunile različitim aktivnostima(govor, likovno izraz , matem. pojmovi, tjelesne ak, glazbenim ak….) za stariju i mlađu dob.
Kad je dječak stigao u našu skupinu djeca su bila dobro pripremljena i odmah su ga odlično prihvatila. S njim su boravili i njegovi roditelji( prvu god nije imao asistenta te ga je dobio tek ove ped godine u 4 mj) . Boravili su s nama, živjeli s našom skupinom ,pomagali svima nama ali i mi njima, kako bi osjetio da je dio skupine. Svakodnevno smo rad u skupini prilagođavali potrebama i mogućnostima dječaka, ali i obrnuto – ostalu djecu upoznale smo sa svijetom u kojem on živi. Isprobavali smo kolica, pokušavali dohvatiti razne stvari, predmete…
Kroz različite aktivnosti nastojale smo jačati njegov cjelokupni razvoj. U radu nastojimo naglasiti ono po čemu su ljudi slični, a razlikama pristupiti kao bogatstvo života, podupirati dječju radoznalost te omogućiti djeci da probleme sagledavaju s različitih stajališta i isprobavaju vlastita rješenja. Tako smo za Božićni sajam zarađeni novac darovali djeci RTL budi mi prijatelj….( to je cijela jedna priča djeca su sa roditeljima izrađivala kućice od medenjaka te potaknuti emisijom odlučili da imamo dovoljno svega i da damo novce za djecu kao što je i naš prijatelj….).
No, sve te aktivnosti, razgovori dogovori i zbivanja u skupini, potaknuli su nas da kontaktiramo sportsku udrugu naše općine. Zajedno smo pokrenuli projekt uređenja mjesnog parka u obliku mjesta prilagođenog upravo za igru za svu djecu., prilagođeno za djecu s poteškoćama- uklanjanje rubnika, postavljanje anti-stres podloga, obilježavanje staze…želeći na taj način senzibilizirati cijelu lokalnu zajednicu za prihvaćanje i sudjelovanje u životima djece s teškoćama kako bi im bila pomoć i podrška. U sklopu istog projekta ,ostvarili smo i uspješnu suradnju s Društvom tjelesnih invalida, koji su našu skupinu obogatili novim spoznajama, iskustvom, ali i pomogli nam shvatiti kako savladati svakodnevne prepreke i kako zajedno možemo učiniti svijet ljepšim što smo i uspjeli uz našu himnu otvorili smo dječje igralište velikom MINI-MIX olimpijadom djecom, ,roditeljima i društvom tjelesnih invalida.
I vraćam se na početak , na našu djevojčicu koja je nakon svega rekla “Stvarno smo svi isti“ to je bio naš najveći uspjeh , pobjeda nad životnim nedaćama. Naime, uz sav trud i zalaganje, poučavanje i ukazivanje- dijete je samo shvatilo da ne postoje različitosti koje ne možemo prevladati, da ne postoji prepreka koju ne možemo svladati.
Tete iz jednog sretnog vrtića
Ingrid, Alberta i Renata
